Muzej Hercegovine

O ustanovi:

Stvarni početak rada zavičajnog muzeja vežemo za 24. april 1950. godine. Na osnivačkoj konferenciji prisustvovalo je oko 40 građana, pomoćnik ministra prosvjete Bosne i Hercegovine Vlajko Ubavić, direktor Zemaljskog muzeja iz Sarajeva Špiro Kulišić, povjerenik Oblasnog narodnog odbora za prosvjetu Mihajlo Laličević.

U ovaj savjet su izabrani: Radovan Papić, predsjednik, Dušan Grk, potpredsjednik Oblasnog narodnog odbora, Husaga Ćišić, Sava Semiz, fra Pavo Dragičević, profesori: Boso Miladin, Munevera Mahić, Dimitrije Kurilić, Sulejman Kulenović, Duško Čapin, Filip Bašić i Božo Pejković; zatim Povjerenik za Prosvjetu i kulturu ONO Mihajlo Laličević, Safet Čišić, Nada Bitanga-Novak, Mile Ratković, Puba Losse, Mirko Bruk, Hasan Dedić, Karlo Afan de Rivera, Zorka Ostojić, Dobro Kuljić i Malaček.

Četiri odjeljenja Muzeja: Odjeljenje historije, arheologije, etnologije i književnosti postale su i ostale osnova rada sve do danas.

Već 1955. godine otvorena je prva stalna postavka na kojoj je prikazana do tada prikupljena etnografska građa i dokumentacija. Pripreme su trajale nekoliko godina. U periodu 1953. godine djelomično je riješenna postavka da bi u 1954. godini određen veći budžet za otkup predmeta što je rezultiralo otvaranjem stalne postavke 14. februara 1955. godine sa dva muzejska odjeljenja, odjeljenje NOB-a i etnografsko odjeljenje. Postavka se naravno i sljedećih godina dopunjavala na način otkupa predmeta i donacije građana.

Dana 27. jula 1961. godine Muzej otvara novu, savremenu, stalnu postavku sa 14000 eksponata. Postavku većinom čine, eksponati na temu Narodne revolucije, a otvorio ju je Džemal Bijedić, u to vrijeme sekretar Sekretarijata za zakonodavstvo SIV-a.

Dana 27. jula 1965. godine otvorena je izložba „Prošlost Mostara“ koja je bila  kombinovana historijsko-arheološka postavka i prikazivala je razvoj Mostara od neolita do dolaska Austrougarske monarhije. Park ispred i iza zgrade Ćejvan Ćehajina vakufa bio je uređen kao arheološka izložba na otvorenom prostoru. U unutrašnjem prostoru bila je postavljena poznata maketa grada koju je uradio maketar iz Sarajeva Huso Karišik.

Cjelokupna postavka je u ratu uništena, a objekat nije više u posjedu Muzeja.

Za potrebe odjeljenja književnosti adaptirana je rodna kuća Svetozara Ćorovića. Kako navodi profesor Ivan Kordić, dugogodišnji kustos u tom odjeljenju, brojni su problemi pratili sve ranije pokušaje da se prikupi, obradi i prezentira ogromno hercegovačko pisano blago. Tek dobijanjem kuće književnika Svetozara Ćorovića, odjeljenje književnosti je donekle riješeno, a zvanično počinje sa radom 1968. godine.

Stalna postavka „Život i rad Alekse Šantića“ otvorena je 20.03.1969. godine.

Period 70-tih godina obilježava rad muzeja kroz svoja odjeljenja gdje se ostvaruju zavidni rezultati. To vrijeme karakterizira i početak intenzivnog rada historijsko-arheološkog odjeljenja. Izdvajamo završetak konzervatorskih radova na arheološkim iskopinama u Žitomislićima.

U periodu od  maj /juni 1972. godine muzej je vršio iskopavanja prahistorijskih tumulusa na prostoru Gubavice. Rezultati iskopavanja su potvrdili da otkriveni arheološki objekti iz Gubavice vremenski pripadaju starijoj i mlađoj fazi glasinačke kulture. Etnološko odjeljenje osim redovnih poslova na brizi o vrijednim predmetima radi i na naučnom projektu migracija u Hercegovini, te prikuplja podatke o porijeklu porodica i sela ovih prostora.