Lutkarsko kazalište Mostar

Lutkarsko kazalište Mostar svoju prvu predstavu odigralo je već davne 1952. godine „Snježana i sedam patuljaka“ kao Gradsko pozorište lutaka Mostar.

To je bio prvi pupoljak, prvi cvijet, mostarkoglutkarstva. A korijeni lutkarstva sežu još dalje u prošlost. Naime prve lutkarske predstave javile su se u Mostaru polovinom 19 stoljeća, kada su putujuće družine iz Srednje Europe, Vojvodine, Hrvatske i Orijenta izvodile dramske, a zatim i lutkarske predstave.

Prva lutkarska predstava bila je Karadžoz. Mostar je odmah prigrlio i zavolio lutkarsku umjetnost. Tako je već 1939 godine, pri Sokolskoj župi, osnovana lutkarska scena u kojoj je glumac, redatelj i organizator bio Đorđe Bovan. Na Žalost dolazi rat i destrukcija koji su potisnuli ali ne i uništili lijepu riječ, kulturu, lutkarstvo i umjetnost uopće. Tako je Mostar odlukom Narodnog odbora Grada Mostara osnovao Gradsko pozorište lutaka,prva profesionalna ustanova scensko glazbene kulture za djecu Mostara i Hercegovine. Mostar te je grad ponovno počeo da živi san lutkarstva.

Za prvog upravnika kazališta je postavljen upravo Đorđe Bovan, koji prije točno 70 godina kao redatelj postavlja prvu predstavu „Snježana i sedam patuljaka“ te tako kreće slavna povijest Lutkarskog kazališta Mostar.

Od tih trenutaka lutkarstvo Mostara je laganim i ne sigurnim koracima, baš kakvi su i bili prvi koraci slavnog Pinoka, raslo i utiralo put svjetskoj slavi ovog kazališta.
Kasnijih godina točnije 1960 kazalište mijenja ime u Pozorište lutaka Mostar, ali i dalje nastavlja svoj uspješan i rad i put ka zvijezdama.

Sve do 1967 godine igraju se marionetske predstave a od te godine uvode se za igru i ručne lutke te sve druge lutkarske tehnike.
Kao i sva ostala kazališta i naše je imalo uspone padove i savladavalo sve dječje bolesti raslo je i raslo da bi u drugoj polovini 1980-tih doseglo i međunarsdno slavu.

Tu valja osobito napomenuti predstave Asagao u režiji Todora Ristća i predstavu Zlatorog u režiji EdiaMajarona koja je nagrađena kao najbolja predstava 5. bijanalu u Bugojnu.
Sa mnoštvom međunarodnih nagrada i izvođenjem na Svjetskom kongresu UNIMA-e u Ljubljani 1988 godine ušla je i u svjetsku enciklopediju lutkarstva.

Na žalost dolazi teške i tumorne godine, godine patnje i stradanja, godine rata. Ali kao i mnogo puta u povijesti kada su države, carstva i kraljevstva nestajala u ratovima, prkosila je kultura. Lijepe tople i plemenite riječi umjetnosti nadvisile su destruktivnost rata.

Tako te 1992 godine svi glumci i djelatnici koji su ostali u Mostaru shvatili su svoju povijesnu i kulturološku zadaću.
Iste godine krenuli su na turneju putevima prognane i izbjegle djece iz Mostara, Bosne i Hercegovine i Hrvatske izvodeći predstave u svim gradovima, općinama i mjestima gdje su bila prognana i izbjegla djeca.

Zato se ta turneja i zvala „Putovima izbjegle i prognane djece“. U ratnoj 1993 godini pozorište lutaka mijenja ime u Lutkarsko kazalište Mostar. Velikim srcem i žarom i uinat ratu i destrukciji lutkari su krenuli u stvaranje novih vrijednosti novih predstava.

U nadi da ćemo osvijetliti tmurnu svakodnevnicu djece u iznimno teškim trenucima. Te 1993 godine nastaje i prva poslije ratna predstava „Grajko i Čupavko“ u režiji Luke Paljetka.
Neprekidni rad ovog kazališta prkosio je svim nedaćama i budalaštinama tog vremena njegujući umjetnost, plemenitost i moralnost za buduće generacije.

O zaluđenosti i zaljubljenosti Lutkarskog kazališta Mostar u umjetnost govori i podatak da se od 1992 do 1995 godine ukupno odigralo 418 predstava i napravljene dvije premijere.

Nakon svih teških vremena rata i poraća mi i danas istom zanesenošću istim žarom stvaramo nove predstave, „Tigrić“, „Karius i Baktus“, „Šuma Striborova“, „Zmaj i princeze“ te brojne druge priznate na mnogim međunarodnim festivalima.Shvaćamo našu ulogu u društvu, učeći najmlađe, kroz naše predstave, odgovornosti, moralu,lijepom ponašanju, i svemu onome što će i pomoći da izrastu u kreativne i uzorne građane.