Pozorište lutaka Mostar

Pozorište lutaka Mostar svoju prvu predstavu izvelo je davne 1952. godine "Snjeguljica i sedam patuljaka" kao Gradsko pozorište lutaka Mostar.

To je bio prvi pupoljak, prvi cvijet mostarkoglutkarstva. A korijeni lutkarstva sežu još dalje. Naime, prve lutkarske predstave pojavile su se u Mostaru sredinom 19. vijeka, kada su putujuće trupe iz srednje Evrope, Vojvodine, Hrvatske i Orijenta izvodile dramske, a potom i lutkarske predstave.

Prva lutkarska predstava bila je Karadžoz. Mostar je odmah prihvatio i zavolio lutkarsku umjetnost. Tako je već 1939. godine kod Sokolske župe osnovano pozorište lutaka u kojem je glumac, reditelj i organizator bio Đorđe Bovan. U Žalost dolazi rat i razaranja, koja je potisnula, ali nije uništila lijepu riječ, kulturu, lutkarstvo i umjetnost općenito. Tako je Mostar, odlukom Narodnog odbora Grada Mostara, osnovao Gradsko pozorište lutaka, prvu profesionalnu ustanovu scenske muzičke kulture za djecu u Mostaru i Hercegovini. Mostar i grad ponovo su počeli živjeti san o lutkarstvu.

Upravo je Đorđe Bovan postavljen za prvog upravnika pozorišta prije tačno 70 godina za reditelja, postavivši prvu predstavu "Snjeguljica i sedam patuljaka" i tako započinje slavnu historiju Pozorišta lutaka Mostar.

Od tih trenutaka, mostarska lutka je rasla lakim i nesigurnim koracima, baš kao prvi koraci slavnog Pinokija, i utrla put svjetskoj slavi ovog teatra.
U kasnijim godinama, tačnije 1960. godine, pozorište mijenja naziv u Pozorište lutaka Mostar, ali nastavlja uspješan rad i put ka zvijezdama.

Do 1967. godine izvođene su marionetske predstave, a od te godine uvode se ručne lutke i sve druge lutkarske tehnike.
Kao i sva druga pozorišta, i naše je imalo uspone i padove i prebrodilo je sve dječije bolesti, raslo i raslo, da bi u drugoj polovini osamdesetih doseglo svjetsku slavu.

Ovdje treba spomenuti drame Asagao u režiji Todora Ristća i predstavu Zlatorog u režiji Edia Majaron, koja je nagrađena za najbolju predstavu na 5. Bijenalu u Bugojnu.
Sa brojnim međunarodnim nagradama i nastupom na Svjetskom kongresu UNIMA u Ljubljani 1988. godine ušla je u svjetsku enciklopediju lutkarstva.

Nažalost, dolaze teške i tumorske godine, godine patnje i patnje, godine rata. Ali kao i mnogo puta u istoriji kada su države, carstva i kraljevstva nestajali u ratovima, kultura je prkosila. Lijepe tople i plemenite riječi umjetnosti nadmašile su razornost rata.

Tako su 1992. godine svi akteri i radnici koji su ostali u Mostaru shvatili svoj historijski i kulturni zadatak.
Iste godine krenuli su na turneju putevima prognane i izbjegličke djece iz Mostara, Bosne i Hercegovine i Hrvatske, nastupajući u svim gradovima, općinama i mjestima gdje su se nalazila prognana i izbjeglička djeca.

Zbog toga je turneja i nazvana "Putevima odbjegle i prognane djece". U ratnoj 1993. godini Pozorište lutaka mijenja naziv u Pozorište lutaka Mostar. Uprkos ratu i razaranju, lutkari su sa velikim srcem i entuzijazmom krenuli da stvaraju nove vrednosti novih predstava.

U nadi da ćemo rasvijetliti sumornu svakodnevicu djece u izuzetno teškim vremenima. Godine 1993. nastala je prva poslijeratna predstava "Grajko i Čupavko" u režiji Luke Paljetke.
Kontinuirani rad ovog pozorišta prkosio je svim nedaćama i glupostima tog vremena, njegujući umjetnost, plemenitost i moral budućim generacijama.

O zaljubljenosti i zaljubljenosti Mostarskog Pozorišta lutaka umjetnošću govori i podatak da je od 1992. do 1995. godine izvedeno ukupno 418 predstava i dvije premijere.

Nakon svih teških ratnih i ratnih vremena, i dalje sa istom strašću i žarom stvaramo nove predstave "Tigar", "Karius i Baktus", "Šuma Striborova", "Zmaj i princeze" i brojne druge prepoznati na mnogim međunarodnim festivalima Mi razumijemo svoju ulogu u društvu, poučavajući najmlađe, kroz naše predstave, odgovornost, moral, lijepo ponašanje i sve ono što će im pomoći da izrastu u kreativne i uzorne građane.