Hrvatsko narodno kazalište

O instituciji:

Nakon skoro sto godina truda, u Mostaru je 22. septembra 1994.�odlukom Vlade�Hrvatska Republika Herceg-Bosna,�utemeljeno Hrvatsko narodno kazalište, tada, kao i sada, jedino profesionalno kazalište hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini. Kroz udrugu su mostarski i hercegovački Hrvati Bratstvo Svetog Antuna�i zajedno sa pjevačkim katoličkim društvom Hrvoje�Godine 1896. počeli su graditi svoj prvi zgrada za pozorišne predstave, pjevanje i balove. Zgradu je projektovao ing. Miloš Komadina, a njegova izgradnja, koja je finansirana dobrovoljnim prilozima, završena je 1897. godine. Nažalost, tadašnja austrougarska vlada iz političkih razloga nije dozvolila da se "Dom za društvene potrebe", kako su ga zvali, službeno nazove "Hrvatsko kazalište". Od tada do 1994. godine različite vlasti i režimi zabranjivali su i osporavali pravo hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini da pleše i pjeva na svom jeziku i pod svojim imenom.

Spletom povijesnih, društvenih i političkih okolnosti, Hrvati u Bosni i Hercegovini su po prvi put u novijoj povijesti imali priliku da samostalno odlučuju o onome što su smatrali bitnim za vlastiti identitet i opstanak početkom devedesetih godina prošlog stoljeća. prošlog veka. Institucionalno utemeljenje Hrvatskog narodnog kazališta u Mostaru zasigurno je jedno od najvrednijih i najznačajnijih ostvarenja spomenutog razdoblja. Poznato je i dokazano da nacija bez institucionalizovane nacionalne kulture ne može biti konstitutivna ili državotvorna nacija.

U ratnim godinama 1990-ih, ljudi su igrali da bi živjeli i živjeli da bi se igrali. Igranje nije prestajalo, odustajanje nije uzeto u obzir, samo se tražila najpogodnija pozornica i institucionalni okvir. Kratko vrijeme taj okvir se zvao Narodno kazalište sve dok u saradnji s Vladom Hrvatske Republike Herceg-Bosne, odnosno njenim Ministarstvom obrazovanja, znanosti, kulture i sporta, nije donesena odluka o osnivanju Hrvatskog narodnog kazališta. u Mostaru.

Nakon osnivanja ustanove, sljedeći sudbonosni korak bio je početak izgradnje zgrade HNK.

Nakon završetka uređenja Male scene 2002. godine i preseljenja u novu, započetu, ali nedovršenu zgradu, ansambl i zaposleni su dobili manje-više normalne uslove za rad, ali nedugo zatim počeli su problemi sa pravnim statusom i finansiranjem. . Integracijom HRHB u Federaciju BiH i kasnijim prijenosom ovlasti sa Vlade HRHB na Vladu FBiH otvorio se problem pravnog naziva HNK Mostar. Jedno vrijeme osnivačka prava pripadala su Hrvatskoj zajednici Herceg-Bosne, ali je ubrzo postala očigledna neodrživost takvog stanja.

Od 2009. do 2013. godine HNK Mostar je bio u svojevrsnom pravnom i finansijskom vakuumu, a tih godina je bio faktički bez osnivača i redovnih finansijskih sredstava.

U travnju 2013. godine načelno je dogovoreno da Grad Mostar i Skupština Hercegovačko-neretvanske županije/kantona preuzmu po 50 osnivačkih prava %. Prilikom operacionalizacije navedenog sporazuma pojedine strane ga nisu htjele prihvatiti, odnosno svoju suglasnost za preuzimanje osnivačkih prava od HNŽ/K uvjetovale su brisanjem naziva "hrvatsko" iz naziva kazališta. Iako su Hrvati po Ustavu Bosne i Hercegovine, koji podrazumijeva ne samo kulturnu, već i određenu političku autonomiju i samoupravu, Hrvati su konstitutivan narod, opet su na djelu bile politike i snage koje su izazivale hrvatski narod. pravo da igra i pjeva na svom jeziku i pod svojim imenom.

Iskreno i duboko se nadamo da je vrijeme ovakvih politika iza nas i da je svim objektivnim i dobronamjernim društvenim i političkim akterima u međuvremenu postalo jasno da HNK nije samo hrvatsko nego i mostarsko i bosanskohercegovačko kazalište koje aktivno sudjeluje u integracionim procesima kako Grada Mostara, tako i bosanskohercegovačkog društva u cjelini. I on ne samo da učestvuje u pomenutim procesima, već i pokreće mnoge od njih.

Odmah po rješavanju pravnog statusa započela je suradnja sa Središnjim državnim uredom za Hrvate izvan Republike Hrvatske. HNK je dobio sredstva za izradu dokumentacije potrebne za nastavak izgradnje kazališne zgrade.

Najprije je 2014. godine urađena Studija o opravdanosti nastavka izgradnje HNK u Mostaru. U okviru Studije ponuđena su četiri modela nastavka izgradnje: 1) stari projekat arh. Vjenceslav Lončarić, 2) ekonomski model, 3) model pozorišta i 4) model kulturnog centra.

Ovom prilikom Upravno vijeće HNK Mostar imenovalo je Povjerenstvo za izbor modela završetka izgradnje, koje je prihvatilo prošireni Model 4, tzv. kulturno-akademski model. Prihvaćeni model predviđao je da se u zgradi, osim Hrvatske akademije znanosti, nalaze i druge institucije od značaja za Hrvate u Bosni i Hercegovini: Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti (HAZU) u Bosni i Hercegovini, Mostarski simfonijski orkestar i Matice hrvatske Mostar, ali i da u okviru zgrade budu prostorno-tehnički preduslovi za rad buduće Umjetničke akademije, odnosno dva nova univerzitetska studija: muzički i dramski. Time bi se stvorile pretpostavke da HNK, u suradnji sa Simfonijskim orkestrom i nastavnicima i studentima muzičkih i dramskih studija, u bliskoj budućnosti može postati istinski nacionalno kazalište koje, osim dramskog, ima i operne i baletne produkcije. Za sve to potrebna je velika sala koja svojim arhitektonskim rešenjima treba da omogući polifunkcionalnost i da zadovolji sve prostorno-tehničke uslove za izvođenje dramskih, operskih i baletskih predstava i koncerata klasične i srodne muzike. Kako bi se postigla što veća iskorišćenost kapaciteta, salu treba opremiti za svečane i radne konferencijske događaje, kao i za bioskopske projekcije.

Pored navedenih institucija i umjetničkih, kulturnih i obrazovnih objekata, zgrada bi trebala imati i dijelove tržišne namjene - gradsku kafanu, tonski studio, plesni studio, garažu - koji bi trebalo da obezbjeđuju prihode za pokrivanje dijela troškovi korišćenja i održavanja zgrade.

Nakon donošenja Odluke o modelu za nastavak izgradnje, uslijedila je izrada novog idejnog rješenja, a zatim Glavni i izvedbeni projekt zgrade HNK Mostar. Izradu svih projekata financirao je Središnji državni ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske.