Najava izložbe Zorana Crnčevića

Obavještenje: Izložba slika Zorana Crnčevića „Dodir“ održat će se u utorak, 18. novembra
2025. u Galeriji kraljice Katarine Kosače u Hrvatskom domu Herceg Stjepan Kosača s
s početkom u 19 sati.

„Proces je u osnovi umjetničkog opusa Zorana Crnčevića. Iako prvenstveno zasnovan na stečenom
Sa akademskom diplomom iz kiparstva, Crnčević istražuje medij crteža, prostorne instalacije,
skulpturalni, fotografski i multimedijalni performans. Izložba pod nazivom
"Dodir" je sublimacija prethodno spomenutih oblika vizualne umjetnosti. Proces, ili bolje rečeno proces
U djelima Zorana Crnčevića, umjetnost se odnosi na vrijeme linearnog kretanja boje od
od vrha do dna platna. Inicirana "dodirom", boja se kreće niz platno pod utjecajem gravitacije 
i ostavlja trag puta u obliku kolorističkog crteža. Crnčević stvara proces kroz ponavljanje
kretanje boje preko platna, stvarajući niz linija kroz koje se može vidjeti donji sloj boje
slike. Za nedovoljno oslikani dio slike, autor navodi da simbolizira živopisnost urbanih boja
konglomerati u Latinskoj Americi. Linearne strukture koje se protežu vertikalno do
simboličnim "fasadama" odražavaju svojevrsni red u vizualnom poretku slike. U drugom
Dio ciklusa, boja tone prema platnu slobodnim padom, takozvanim "kapanjem". Proces je
dinamičnije s mnogo više gestikulacije. Boja više ne počiva na platnu, već na njemu
manifestuje se u obliku mrlje i, kroz kretanje autora, stvara linearne strukture različitih smjerova i
put. U oba slučaja svjedočimo posljedicama sporijeg ili dinamičnijeg procesa stvaranja
umjetničkog djela, "dodiri". Autorova namjera u smislu tehnike ili umjetničke strukture
djela, odnosi se na postizanje efekta tinte ili akvarela pri korištenju uljanih boja, glazure
u tehničkom smislu. Jedna od polaznih tačaka autorove namjere je da kroz svoje djelo,
manifestuje tečno stanje vode, inspirisano književnošću Gabriela Garcie Márqueza. U
U simboličnom smislu, autorova namjera je da pokaže razlike u književnim stilovima i
teme latinoameričkih pisaca (nadrealne, mistične) u kontrapunktu s književnim
"ambijent" pisaca iz Evrope, odnosno jugoistočne Evrope (tama, propadanje,
realizam). Pored književnosti, inspiracija za ciklus "Dodir" odnosi se na autorove fotografije
voda, preciznije, fotografije biljaka ispod površine vode. Biljke viđene kroz bistru vodu,
djeluju nadrealno, kao da se svijet promatra kroz neki magični filter, teče i prelijeva se
koji teče. Ciklus "Dodir" živo prikazuje svijet vode, močvara, cvijeća i
boja južnoameričke džungle. 
Ono što posebno privlači pažnju na izložbi "Dodir" jeste miris paljevine i crnila
spaljene drvene površine. Spaljena iverka na otvorenom plamenu periodično raspoređena u
prostor prekida okruženje i estetiku kolorističkih gestova. Crnilo pepela, prema autoru
su prekidi stvarnosti, sociološki i egzistencijalistički..." (Dalibor Nikolić)

Kratka biografija
Rođen sam 1974. godine u Banja Luci, gradu srednje veličine u tadašnjoj Socijalističkoj Republici
Savezna Republika Jugoslavija. Bio sam uspješan u školi, a tokom osamdesetih
Pri kraju, moj otac je vjerovao da sam na pravom putu da postanem inženjer.
u elektrotehnici, što se tada smatralo prestižnom profesijom u zemlji kojom je upravljao
Marksistička dogma i autoritarna partijska administracija. Međutim, ispostavilo se da
Komunisti koji su vodili zemlju nakon Titove smrti bili su ideološki bliži fašizmu nego
Marksizam. Kao tinejdžeru, raspad Jugoslavije me je jako šokirao. Nakon
godine komunističke indoktrinacije i vjerovanja da starješine i partijsko rukovodstvo znaju sve,
Izgubio/la sam vjeru u budućnost i bolje sutra. Ne mogu prihvatiti tranziciju društva.
Protiv etničke mržnje i tribalizma, borio sam se nekoliko godina, provodeći vrijeme čitajući
knjige i interesovanje za fotografiju.
Godine 1993, dok je građanski rat u Bosni bio u punom jeku, moj otac me je obeshrabrivao
da napustim Bosnu i izbjegnem rat, pa sam u julu 1994. godine pozvan u vojsku.
Proveo sam godinu i po u vojsci, srećom preživjevši traumu rata. Kada je rat u Bosni
Nakon što sam završio u decembru 1995. godine, otpušten sam iz vojske. Ubrzo nakon toga počeo sam pohađati
časovi crtanja i vajarstva kod akademskog vajara Slobodana Dragaša, i ponovo
bavio se fotografijom. U oktobru 1997. preselio sam se na Kosovo kako bih počeo
studira umjetnost na Fakultetu umjetnosti u Prištini. Ubrzo nakon završetka prvog
akademske godine, izbio je rat na Kosovu i bio sam prisiljen pobjeći, prvo u Beograd, a zatim
zatim u Veliku Britaniju, gdje sam diplomirao na Umjetničkom koledžu Wimbledon, Univerziteta
Arts London, u junu 2003. Tokom studija, dobijao sam podršku od članova
Kraljevskog društva kipara, a 2003. godine sam počeo raditi za Archgallery u Islingtonu,
u Londonu, gdje sam pomogao u organizaciji izložbe studenata master studija na Goldsmiths Collegeu
Umjetnost, London.
U Bosnu i Hercegovinu sam se vratio u jesen 2004. godine i osnovao umjetnički kolektiv RACE.
sa grupom istomišljenika iz Banja Luke. U narednih osam godina, predstavili smo
nekoliko avangardnih instalacija i performansa za lokalnu publiku, blisko sarađujući sa
Muzej savremene umjetnosti i Grad Banja Luka. U oktobru 2006. KulturKontakt
Austrija mi je dodijelila tromjesečnu umjetničku rezidenciju u Beču, a 2015. godine...
Rad je predstavljen u časopisu KulturKontakt Art. Moji radovi su dio kolekcije Trinity.
Laban konzervatorijum i Muzej savremene umjetnosti u Banjoj Luci. Moje fotografije
Nedavne slike objavljene su u časopisima Wotisart i Into the Void 2019. godine, te u časopisu Art
Časopis Reveal u februaru 2020.

Izložba ostaje otvorena do 2. decembra 2025. godine.