Tomislavu Domoviću dodijeljena je Godišnja nagrada DHK HB Antun Branko Šimić
Danas u Drinovcima, na svečanoj Akademiji u okviru 62. Šimićevih susreta, Tomislav
Domoviću je dodijeljena Godišnja nagrada DHK HB Antun Branko Šimić.
Konkurs za Godišnju nagradu DHK HB Antun Branko Šimić, objavljen 10.
U januaru 2025. godine prijavilo se trideset šest autora sa trideset osam radova objavljenih prošle godine.
2024. godine. Ocjenjivački odbor, u sastavu: Mato Nedić, predsjednik, i članovi Ružica Soldo i
Ljubo Krmek je, nakon ponovljenih konsultacija, napravio uži izbor radova koji su bili
raspravljano, a taj izbor izgleda ovako:
1. Ivan Bitanga Šujan, Liječenje rana, pjesme
2. Tomislav Domović, Slava, pjesme
3. Ivan Klarić, Rimski trg, proza
4. Srećko Marijanović, Topologija senki, roman
5. Lydia Scheuermann Hodak, Obje bose, autobiografska proza
6. Ivan Sivrić, Po Mnemozini, pjesme
7. Tomislav Šovagović, Platonovo platno, roman
Prosudbena komisija za Godišnju nagradu DHK HB Antun Branko Šimić jednoglasno
predložio Upravnom odboru DHK HB, a Upravni odbor je usvojio prijedlog i odlučio da
Godišnja nagrada dodijeljena je Tomislavu Domoviću za njegovu zbirku poezije pod nazivom Slava, koja
objavljen je 2024. godine od strane kompanije Vjetrokaz iz Zagreba.
Tomislav Domović je nesumnjivo pjesnik koji zna šta je pjesma. I sa svojom novom zbirkom
jednostavno nazvan Slava, nakon uzvika Slava Ukrajina!, Domović pokazuje da je on
srodnik riječi. Domović piše poeziju - ne da bi odao počast samo Ukrajini i Ukrajincima koji
su danas u defanzivi, već svima i svugdje koji u bilo koje vrijeme i na bilo kojem mjestu
moraju učiniti isto svugdje: jučer u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, danas u Ukrajini i
sutra ko zna gdje. Stoga Domovićeva poetska misao i antiratna poruka ugrađena u nju
imaju univerzalno značenje.
Pjesnik čitaocu predstavlja iskustvo rata kao destruktivne sile zahvaljujući kojoj on nestaje.
rad ljudskih ruku, rad brojnih generacija koje su gradile zemlju i predavale je svojim potomcima,
vjerujući u bolje sutra. Pod pritiskom ove destruktivne sile, čovjek također nestaje, ne samo
branitelj, ali i rušitelj koji se urušava iznutra, iz sebe samog, iako to možda i ne zna
svjestan. Takav napadač, nečovjek, postaje dehumanizirano biće u službi mržnje i pohlepe.
Nasuprot tome, pjesnik stavlja ljubav, iz koje život počinje, u kojoj se gradi nada,
koji je neuništiv, uprkos svima, uprkos svemu, koji na kraju mora ostati pobjednik
bitke za bitkama.
Domovićev poetski izraz je jasan, nepatvoren, izveden iz jasne misli, oblikovane
s temom i motivima njegovih pjesama. Tu je i slobodni stih, koji je potpuno prikladan kao
simbolično sredstvo izražavanja kojim pjesnik upućuje čitaoca na misao o slobodi.
Uzimajući u obzir navedeno, Evaluacijska komisija je zaključila da je Tomislav Domović
zaslužuje godišnju nagradu Antun Branko Šimić za svoju knjigu poezije Slava.