U prepunoj dvorani Kulturnog centra u Mostaru večeras, u okviru Međunarodne kulturne manifestacije
"Mostarsko ljeto 2026" organiziralo je promociju romana "Ispod" autora Adnana Džolote.
"Najviše što čovjeka pokreće da nešto uradi jeste potreba da nešto uradi, neki unutrašnji poriv da nešto napiše,"
da se izrazi. Jedan od glavnih motiva romana je rat, ali on ovdje nije prikazan direktno, već više kao
retrospektivna slika sjećanja glavnog lika. Odražava se kroz glavnog lika i njegov prolaz kroz roman
iskustvo čovjeka koji ne može pronaći svoj put u svijetu. On je profesor književnosti koji je bio u ratu, koji
Bio je ranjen, ali ne može pronaći svoje mjesto u svijetu, ali uprkos tome pokušava
pozicionira se negdje. Dakle, roman je prožet klasičnim temama čovjeka, njegovog odnosa prema svijetu,
odnos između društva i pojedinca, odnos prema prošlosti, porodici, sjećanju, odnosno tom ljudskom
ukorijenjenost u svijetu u kojem živi. Istovremeno, pitanja prijateljstva, potrage za srećom i
vlastitu svrhu, jer svaki čovjek na neki način traži sebe. Uostalom, svi veliki pisci, na
„Na ovaj ili onaj način, oni govore o istim temama - o čovjeku i njegovom mjestu u svijetu“, istakao je Džolota.
O književnim vrijednostima romana "Ispod", njegovoj autofikcijskoj strukturi i temama kojima se bavi
govorila je jedna od promotorki dr. Lejla Žujo-Marić.
"Do sada smo imali priliku upoznati Adnana kao pjesnika, a sada ga upoznajemo kao proznog pisca. Rekla je
Volio bih misliti da je ovdje naglasak na prozi u širem smislu. Dakle, to je tekst koji
fokusira se na pisca koji je preživio rat u Mostaru i koji se iz te perspektive trudi djelovati u ovom vremenu
napisati roman. Očekivali bismo da to bude roman u nastajanju, ali paradoksalno, do određene mjere
Samoironično, radi se o romanu o nestanku, koji je u suštini napisao junak Giolote. Radi se o jednoj vrsti
autofikcija, koja je sada popularna u bosanskohercegovačkoj književnosti. To znači da pisci pronalaze književni materijal za
svoje pisanje u stvarnosti i nastoje da ga nadograde, analiziraju i umjetnički oblikuju na određeni način.
Razlozi za to su duboko individualne, ali i kolektivne prirode, jer uglavnom govorimo o piscima koji su
rođeni krajem 60-ih i sredinom 70-ih godina.
