Ženski razgovori ±1

U zbirci eseja „Ženski razgovori” Dušan Radović s puno dobronamjerne (auto)ironije i prostodušnog humora tematizira razne stereotipe karakteristične za muško-ženske odnose. U vječnom sukobu s malograđanštinom i cenzurom, svojim se pisanjem uspio oduprijeti banalnosti i prostaštvu svake vrste bez uvrede i jala, bez mržnje i osvetoljubivosti. Kako progovoriti o današnjici sa svim njenim dominantnim izazovima, o vremenu postpandemija, neprekinutih ratova, hiperteksta i posredovanih podražaja, a ne upasti u zamku jeftine moralizacije ili agresivne društvene kvaziangažiranosti? Umjesto kvantitativnog podudaranja s predloškom od kojeg se krenulo tragajući za aktualnim društvenim i osobnim korelatima, došlo je do kvalitativnog susreta s autorom i, prije svega, njegovim smislom za ironiju. Izgradila se kazališna kuća čvrsto oslonjena u vremenu i prostoru iz kojeg je potekla i za koji je stvorena.